Godine 1851., mladi bašćanski svečenik Petar Dorčić, otkrio je u podu ranoromaničke crkve Sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške veliku kamenu ploću ispisanu glagolskim znakovima.

Tekst ispisan na ploći zainteresirao je tadašnje naučnike. On je postao važan  izvor informacija o razvoju hrvatskog glagolskog pisma, hrvatskog jezika i kulture. Potvrdio je postojanje Hrvatske države od najranijih dana, spominje ime hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira (1075.-1089.) te obilježava  sjeverne granice njegova kraljevstva na otoku Krku.

Tekst ploče pročitan je djelomično 1865. a sasvim 1875. Vjerovalo se da tekst ploče sadrži neke tajne poruke, ali utvrđeno je da je ploča zapravo potvrda odarovanju zemljišta kojeg je poklonio benediktinskom samostanu Sv. Lucije. Ploča navodi svjedoke te darovnice i opisuje vrijeme u kojem se darovanje dogodilo. Iz  toga se može zaključiti da datira iz 1100. godine

Ploča je 1934. godine prebačena u Akademiju znanosti i umjetnosti u Zagreb gdje se i danas nalazi. U Crkvi Sv. Lucije nalazi se njena replika. Crkva i djelomično restaurirani samostanski kompleks danas privlači veliki broj posjetioca.

Male replike ploče mogu se kupiti u trgovinama kao suvenir .

A ovako glasi trinaest redaka Bašćanske ploče prevedenih na latinično pismo.

Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik bio bi:

   Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja

   opat Držiha pisah ovo o ledini koju

   dade Zvonimir, kralj hrvatski u

   dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče

   mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-

   ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-

   toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-

   vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,

   moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-

   dah crkvu ovu sa svoje dev-

   etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-

   adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane M-

   ikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7,5 – 9 cm; isklesana je od bijelog vapnenca.

A[ZЪ VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ

OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE

DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]

DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]-

MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)-

CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O-

TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E-

VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE-

TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ-

DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV-

ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD-

AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M-

IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO

POLIPTIH SV. LUCIJE - Paolo Veneziano

Iz crkve Sv. Lucije je g. 1944 prebačen je  u biskupski dvor u Krku.  Tamo se I danas nalazi. Temeljno je restauriran.